Naša bogata ponuda plave ribe .

Trio Mare doo Bar, može ponuditi veoma kvalitetnu plavu ribu, sa naglaskom na kraljicu medju njima svakako zauzima jadranska sardina. Tu je neizostavno skuša, inčun, i u manjim količinama jadranski trupac-rumbač. Proizvodi su upakovani u stiroporne ili plastične gajbe od 6kg sa svježom ili smrznutom ribom na -22 stepana C.

• Sardela. Latinsko ime: Clupea pilchardus. Opis: Pripada u obitelj Sledjevki zajedno sa papalinama, atlanskom lojkom i sledjem. To su ribe vitkog oblika, velike i tanke ljuske koja se lako skida- Peraje su im uske i sitne. Imaju samo jednu ledjnu peraju. Ledja su im zelenkasto-plave boje a bokovi srebrenasti. Sve sledjevke žive u jatima na otvorenome moru. Vrsti sledjevki pripada oko 200 vrsta i podvrsta. Sardela ima izboćenu donju čeljust, veliku ljusku i ledjnu peraju gotovo skroz rascjepljenu. Naraste u prosjeku do 12-15 cm a neke atlanske vrste i do 25 cm. Način života: Živi u jatima koja ponekada imaju ogromne razmjere. Hrani se crvima, mekušcima i ikrom. Prebiva u Sredozemlju i od Kanarskih otoka do norveške obale na sjeveru. U sredozemlju se mrijesti cijele godine, a u drugim morima u proljeće i ljeto. Gastronomske osobine: Vrlo osjetljiva riba koju treba pripremati samo dok je svježa. Dok je svježa ima bistro oko, ukočeno tijelo i poseban srebrnkasto-ledeni odsjaj. Može se marinirati i konzervirati u ulju, a najčešće se sprema prženjem u ulju ili na žaru.

• Skuša Skuša (Scomber scombrus) je morska riba iz porodice skušovki (scombridae). Skuša se smatra najukusnijom plavom ribom Jadrana. Obiluje zdravim masnim kiselinama, mekanog je mesa i kostiju, pa je vrlo tražena. Skuša ima vretenasto tijelo, usko pri vrhu glave koje se širi prema sredini tijela te se ponovno sužava prema repnoj peraji. Repna peraja je izbačena pri vrhu i dnu a po sredini je duboko urezana. Male ljuske prema repu su sve sitnije. Ledja su joj zelenkasto-smedje boje ispresjecana okomitim tamnim crtama. Bočne strane tijela su boje sedefa, a trbuh je bijel. Skuša u Jadranu raste najviše do 50 cm i skoro do 1 kg težine. Prosječna joj je dužina 15-20 cm a težina oko 0,7 kg. Atlantske skuše narastu i do 3 kg a procjenjuje se da žive do 15 godina Skuša obitava u Atlantiku od Kanarskih otoka do obala Norveške, a rijetko i u Baltičkom moru. Moze je se pronaci i u Sredozemlju pa tako i u Jadranu. Takodjer obitava uz zapadnu obalu Sjeverne Amerike, ali i u Tihom oceanu. Iako je 90-ih godina 20. stoljeca gotovo posve nestala iz Jadranskog mora, u posljednje vrijeme zamijećeni su veći migracijski dolasci skuša u Jadrani pa je opet postala važan dio gospodarskog ulova.. Skuša živi kao riba selica a kreće se u plovama. Grabezljivac je koji se hrani raznim morskim životinjicama, srdelama, inčunima, račićima i ostalom sitnom ribom. Skuša je uz lokardu jedina jadranska skušovka koja se hrani i filtriranjem planktona. U vrijeme mriještenja skuše se sele bliže obali. Diljem Sredozemlja, pa i u Jadranu, skuše se mrijeste tijekom ožujka i travnja, a u Atlantiku od lipnja do kolovoza. Ženka nakon mriještenja izbacuje do 500 000 jajašaca [3]. Vec nakon tjedan dana iz jajasaca prelaze u male ribice koje rastu vrlo brzo. Skuše spolnu zrelost dostižu tek u trećoj godini života.

• Inčun. Inčun (lat. Engraulis encrasicolus) ili europski inčun je jedna od najvažnijih riba u prehrambenom lancu našeg mora. Kod nas se naziva još i brgljun ili brfun. Pripada obitelji Engraulidae ili inčuna. Zelenkasto plave je boje odozdo, trbuh mu je svijetliji, bojom i izgledom je sličan srdeli, od koje je znatno vitkiji i nešto kraci, ima siljastiju glavu i krupnije oci. Živi u jatima, na dubinama do 400 m, naraste do 20 cm duljine. Hrani se planktonom, a sam je hrana svim značajnijim predatorima. Životni vijek mu je 3 godine. Lovi se mrežama plivaricama, kao i srdela. Vrlo je ukusna riba, priprema se na mnogo raznih načina, kod nas je cijenjen kao najbolja riba za soljenje. Zbog velikog sadržaja omega-3 masnih kiselina, kao i ostala plava riba, preporuča se za prehranu, naročito djeci. Incuna se moze pronaci na podrucju istocnog Atlantika, od juga Norveske, pa sve do juga Afrike. Rasprostranjen je i u cijelom Mediteranu, ukljucujuci i Jadran, Crno i Azovsko more. Postoje izvještaji i o njegovom prisustvu i u Baltiku.

• Palamida. Palamida (Sarda sarda) je morska riba iz porodice skušovki (scombridae). U Hrvatskoj je još poznata kao palovnic, pastirica, polamida, polanda, smucas, sarica. Palamida ima izduzeno vretenasto tijelo s dugačkom stozastom glavom na čijem vrhu su velika usta puna sitnih i oštrih zuba. Živi do 6 godina,. Tjelo joj je kao i kod drugih skušovki tamnomodre boje a repna peraja izdužena. Preko ledja ima izrazene tamne pruge polozene ukoso, po cemu se razlikuje od srodnika. Naraste do 70 cm i do 9 kg težine. Tijelo joj je prekriveno sitnim ljuskama. Palamida obitava duž cijele obale istočnog Atlantika i to od Osla u Norveškoj do Port Elizabeth u Juznoafričkoj Republici, uz zapadne obale Atlantika od Kanade preko floridskih obala Sjedinjenih Americkih Država, sjevera Meksičkog zaljeva, Kolumbije, Venecuele, do obala južno od rijeke Amazona na sjeveru Argentine. Njeno obitavalište je i u Mediteranu te Crnom moru. Rasprostranjena je duž čitave obale Jadrana, a nešto je učestalija u njegovim južnim djelovima. Palamide žive u većim jatima. Ponekad se zadržavaju u kanalima ili u priobalnim vodama, zatvorenim uvalama i zaljevima te u blizini lovišta plave ribe, ali većinom nemaju stalnog boravišta, vec putuju otvorenim morem. Palamida je vrlo brz predator koji se hrani drugom plavom ribom, najviše srdelama, papalinama, inčunima i manjim skušama. Spolnu zrelost dostiže izmedju druge i treće godine života. Mrijesti se tijekom svibnja i lipnja. Palamida se smatra najčešćom plavom ribom važnom za riblju industriju u Hrvatskoj. Ulov ove vrlo tražene ribe u Jadranu je svake godine u padu jer se palamide love u velikim količinama. Meso im je vrlo ukusno.

• Jadranski Trupac-Rumbac. Rumbač je stanovnik cijeloga Jadrana. Poput ostale pelagijske ribe i on je stalno u pokretu, sto znači da nema stalnog boravišta, niti se mogu precizirati područja u kojima je gušće naseljen. Jesen, a posebno oktobar, vrijeme je kada se rumbač učestalije lovi. Dobro se lovi i u proljeće, a pojedinačni primjerci mogu se uloviti tokom čitave godine. Tijelo mu je vretenasto, izduženo i snažno, u boku lagano spljošteno. Na konusnoj glavi ističe se zašiljena usta, koja krije vilice s mnoštvom sitnih zubi. Od peraja istaknutija je repna, koja ima oblik polumjeseca, sto daje brzog i okretnog plivača, a to je karakteristika svih riba iz porodice skušovki, u koju spada i rumbač. Boja tijela s gornje strane mu je tamnomodra, s tamnijim gotovo crnim duguljastim mrljama. Po boku prelazi u plavkastu, dok mu je donji dio srebrnkast. Oblikom tijela, a donekle i bojom, rumbač je sličan palamidi, razlikuje se po su ljuskama koje rumbač ima od glave do sredine tijela. Maksimalno naraste do 50 centimetara dužine i 4 kilograma težine, dok se prosječnim primjercima težina kreće oko jednog kilograma, a dužina između 20 i 40 centimetara. Rumbač je stanovnik čitavoga Jadrana. Poput ostale pelagijske ribe i on je stalno u pokretu, sto znači da nema stalnog boravišta, niti se mogu precizirati područja u kojima je gušće naseljen. U jesenjim mjesecima češće se susreće na sjevernom Jadranu, posebno na Kvarneru i Riječkom zalivu, dok u proljeće više boravi uz obale južnog Jadrana. Na otvorenom moru živi u većim skupinama, koje se razbijaju s približavanjem obali. Moze se reći da je priobalna vrsta. Jako je rasprostranjena riba, stanovnik sva tri oceana - Atlantskog, Indijskog i Tihog, te čitavog Mediterana. Stručnjaci za njega ističu da je visoko migratorna vrsta, pa je o nekim stalnim lovištima teško govoriti. Njegove migracije uvjetuje potraga za hranom, a hrani se malom plavom ribom, rakovima i glavonošcima. Jesen, a posebno oktobar, vrijeme je kada se rumbač češće lovi. Dobro se lovi i u proljeće, a pojedinačni primjerci mogu se uloviti čitave godine. U privrednom ribolovu lovi se kružnim mrežama plivarivcama, vise tunolovkama, a manje onima za malu plavu ribu. Takode, lovi se obalnim mrežama potegačama i stajačicama, a nekad se dosta lovio mrežama čekalicama.

• Širun. Širun (lat. Trachurus trachurus), riba je koja spada u porodicu bitnica (Carangidae). Ovo je jedna od tri vrste širuna u Jadranu, ujedno je i najrasprostranjeniji. Ima izduženo tijelo, bočno blago spljošteno. Naraste do 70.0 cm dužine i do 2 kg težine. Glava mu je blago izdužena s izduženom donjom čeljusti. Oči su mu velike, a unutar usta ima sitne zube koji se mogu naći na čeljustima, jeziku i nepcu. Ima tamniju bočnu prugu i dugačke prsne peraje. Repna peraja je izrazito račvasta. Modrozelene je boje koja prema trbuhu prelazi u bijelosrebrnkastu. Može se naći od unutrašnjih kanala do dubina od 1000 metara, premda najčešće na dubinama do 200 m. Izuzetan je grabljivac, hrani se manjom ribom, školjkašima, rakovima, glavonošcima. Mrijesti se od novembra do maja, najintenzivnije u aprilu i maju. Prva polna zrelost nastupa pri dužini 15-18 cm, odnosno skraja prve godine života. Ova vrsta živi na obalama istočnog Atlantika, od Norveške, pa do Južne Afrike, te obalom Afrike u Indijskom okeanu sve do Mozambika. Prisutan je na cijelom Mediteranu, Mramornom i Crnom moru.